U ime radnika HŽ Putničkog prijevoza - konduktera, putničkih blagajnika, pratitelja, šefova vlaka, informacijskih radnika i drugih,  

u ime radnika HŽ Carga - manevrista, vlakovođa, robnih blagajnika, skladištara, carinskih otpremnika, tranzitera i drugih,

u ime radnika Održavanja lokomotiva i vagona – KV i VKV radnika, predradnika, poslovođa, tehničara, PKV radnika i drugih,

kao i u ime skretničara, čuvara ŽCPR-a, radnika Nabave, i drugih radnih mjesta zakinutih potpisanim Kolektivnim ugovorom postavili smo zahtjeve za:

• povećanje cijene sata rada radnih mjesta prosječno 20%,

•  vrednovanje otežanih uvjeta rada 25%,

• stimulacije 20% i

• ulaganja u poboljšanje uvjeta rada.  

Sastanak svih sindikata HŽ i Uprave – 4 sindikata na strani Poslodavca

17. 2. 2003. dan prije prosvjeda u Zagrebu Uprava je sazvala sastanak svih sindikata HŽ na kojem se g. Drempetić pojavio u funkciji moderatora(?).

Tema sastanka bila je rasprava o zahtjevima našeg Sindikata, a Drempetić je odmah na početku rekao kako naše zahtjeve ne prihvaća te nekoliko puta ponovio nek otvoreno zatražimo njegovu smjenu(?).

Protiv prihvaćanja naših zahtjeva za povećanje plaća izjasnili su se i Sindikat infrastrukture HŽ, Sindikat strojovođa Hrvatske, Sindikat prometnika vlakova Hrvatske te Sindikat željezničara Hrvatske, tj. sva 4 sindikata potpisnika Kolektivnog ugovora.

Naše zahtjeve podržao je Sindikat tehničkog pregleda vagona i vlakova HŽ.

Stavovi 4 sindikata negativni su iako smo im rekli i napisali kako nam nije namjera bilo da se kojem radniku HŽ umanje prava, već samo tražimo povećanje za zakinuta radna mjesta. O razlozima takvog ponašanja predstavnika 4 sindikata ne želimo špekulirati, nek svaki radnik HŽ-a razmisli i sam dođe do zaključka

Radi izdaje kolega iz 4 sindikata Vlada i Uprava odbijaju pregovore

Radi izdaje kolega iz 4 sindikata od strane Vlade i Uprave proglašeni smo manjinskim sindikatom s kojim se nema što pregovarati. Tvrdi se kako je 10.139 članova 4 sindikata potpisnika Kolektivnog ugovora zadovoljno načinom na koji su Kolektivnim ugovorom raspoređene plaće željezničara, a "samo" 3.000 članova drugih sindikata nije zadovoljno.

Čak i da je tako, i tih "samo" 3000 radnika za svoj rad zaslužuju poštenu plaću, kakvu je poslodavac dužan isplatiti.

U ime radnika na održavanju lokomotiva i vagona zatražili smo da djelatnost, sukladno Strategiji restrukturiranja i modernizacije HŽ koju je donio Hrvatski sabor, ostane u sklopu HŽ-a, da se ne izdvaja.

Organizirali smo 7 javnih prosvjeda

Radi odbijanja zahtjeva uspješno i dostojanstveno proveli smo najavljeno organiziranje javnih prosvjeda:

• 5. 2. 2003. u 10,30 h u Varaždinu,

• 6. 2. 2003. u 10,30 h u Osijeku,

• 7. 2. 2003. u 10,30 h u Rijeci,

• 10. 2. 2003. u 10,30 h u Vinkovcima,

• 11. 2. 2003. u 10,30 h u Koprivnici,

• 13. 2. 2003. u 10,30 h u Splitu,

• 18. 2. 2003. u 10,30 h u Zagrebu.

Iako je poslodavac svima koji rade zabranio sudjelovanje u prosvjedima, na prosvjedima je sudjelovalo više od 1500 radnika, samo na Trgu Svetog Marka u Zagrebu, prema procjeni policije u osiguranju, okupilo se 800 željezničara.

Razgovor s Linićem – jedno na HTV-u drugo u stvarnosti

18. 2. 2003. na Zagreb Glavnom kolodvoru te na Trgu Svetog Marka održan je dosad najveći prosvjed željezničara. Očekivali smo i prijavili 300 prosvjednika, a došlo nas je 800.

Nakon prosvjeda održan je sastanak predstavnika SHŽ i g. Linića i to na njegov prijedlog. Na Linićevo inzistiranje sastanak je održan pred novinarima, a trajao je 75 minuta.

Linić je vrlo pažljivo slušao naše argumente, no u drugoj polovici razgovora, dolaskom ekipe Hrvatske televizije, pokazalo se da sastanak nije upriličen kako bi se pronašlo rješenje i kompromis, već da bi Linić pred javnosti demonstrirao nepopustljivost. S nekoliko neutemeljenih uvreda koje je Hrvatska televizija stavila u prvi plan (odgovori naravno nisu prikazani pa smo HTV-u dali službeni prigovor), Linić nas je pokušao poniziti kako nas radnici ne bi dalje slijedili. Dogodilo se suprotno, g. Linić je navukao bijes i prkos većine željezničara.  

Proturadničko i protusindikalno pismo 4 sindikata HŽ

20. veljače 2003. dostavljeno nam je pismo 4 sindikata HŽ potpisnika Kolektivnog ugovora što su 18. 2. 2003. uputili Hrvatskom Saboru i Vladi, koje dajemo u Vijestima. Pismo je prepuno nesindikalnih stavova i neistina.

mjesta koja i oni u svojim sindikatima okupljaju, postavlja se pitanje za koga čelnici tih udruga rade.

Četiri sindikata zalažu se za nastavak komadanja i parceliranja Hrvatskih željeznica te se čude zašto "gosp. Forgač" želi spriječiti izdvajanje održavanja željezničkih vozila iz HŽ-a. Jedan od tih sindikata, Sindikat infrastrukture HŽ, dobio je nalog od strane svojih članova da se i on usprotivi izdvajanju.

U pismu se najviše napada predsjednika Sindikata hrvatskih željezničara. To je iz razloga prokazivanja te stvaranja lažnog dojma pred Vladom da su željezničari zadovoljni, ali ih Forgač buni. Cilj je i  oslabiti jedinstvo SHŽ.

Nakon što smo dobili pismo 4 sindikata postao nam je jasan izvor Linićevih stavova koji je u pojedinim momentima gotovo od riječi do riječi iznosio stajališta iz pisma.

Nećemo popustiti, sad pokrećemo izjašnjavanje radnika o Kolektivnom ugovoru putem peticije

razgovora s radnicima jasno proizlazi, odlučili smo organizirati izjašnjavanje o Kolektivnom ugovoru i to na način potpisivanja peticije.

Pozivamo sve radnike HŽ koji smatraju da Kolektivni ugovor nije pravičan, nek svojim potpisom na peticiji omoguće ispravljanje nepravde.

Nakon potpisivanja peticije ponovno ćemo zatražiti pregovore o povećanju plaća uz mogućnost organiziranja novih industrijskih akcija.

Bez razlike na stavove poslodavca i njegovih sindikata, ako radnici budu na našoj strani, zato što smo u pravu sigurno ćemo uspjeti.