SINDIKAT HRVATSKIH

ŽELJEZNIČARA  

 

 


Vijesti studeni 2001 

 

VIJESTI 

Tel. 385 01 3783108, Žat. 855 3640, Fax.385 01 3783140, Žat. fax 855 3140, MB. 1179764, žr. 30101-678-121601

e-mail: sindikat-hrvatskih-željeznicara@zg.tel.hr, URL: www.tel.hr/shz  

List izlazi  prema potrebi. Zagreb, studeni 2001    

 

 

Poštovani čitatelji Vijesti iz Sindikata hrvatskih željezničara, članovi SHŽ, radnici Hrvatskih željeznica!

U ovom broju Vijesti dajemo članke o pregovorima za sklapanje Tarifnog dijela Kolektivnog ugovora, o mirovinskoj reformi, o izdvajanju neosnovnih djelatnosti HŽ te prevedeni članak o politici Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke na uništavanju radničke snage i prava. Dajemo i članak o uvjetima rada u radionicama za održavanje ž. v. i na čišćenju vagona te članak o odabiru Raiffeisenbank kao poslovne banke našeg Sindikata.

Sklapanje Kolektivnog ugovora

Izrazito smo zadovoljni što smo uspjeli u nastojanjima da formiramo zajednički Pregovarački odbor sindikata HŽ te da konačno započnemo pregovore o Tarifnom dijelu KU. Sada kad je Uprava najavila da će donijeti novi Pravilnik o radu kojim bi, bez značajnijeg utjecaja sindikata, mogla smanjiti prava, to je posebno važno.

Mirovinska reforma

Započelo se sa prijavama i izborom privatnih mirovinskih fondova za drugi stup mirovinske reforme. Treba reći da fondovi tek počinju s radom, tako da zasad nije moguće davati relevantne preporuke o tome koji bi fond bio najbolji, najsigurniji i sl. Također, zakonski nije dozvoljeno da poslodavci i sindikati, ili njihove povezane osobe (dužnosnici, povjerenici, ovlaštenici i sl.) nagovaraju radnike za izbor bilo kojeg pojedinog fonda. Svatko tko nudi bilo kakve obrasce za pristupanje radnika pojedinom fondu čini to isključivo kako bi on i njegovi nadređeni dobili proviziju koja se kreće i do 200 Kn "po glavi". Te provizije idu na teret poslovanja osiguravajućih društava, a time i na teret njihovih budućih osiguranika, tako da radnicima preporučujemo da ne potpisuju bilo kakve obrasce, osim onih na šalteru REGOS-a kod konačnog odabira fonda.

Izdvajanje neosnovnih djelatnosti

Uprava HŽ nastavlja aktivnosti na izdvajanju tzv. neosnovnih djelatnosti. Nismo sretni što do izdvajanja dolazi, no nažalost takve poslovne odluke nisu isključivo u nadležnosti sindikata. Stalnim angažmanom uspjeli smo spriječiti mogućnost ad-hoc privatizacije, kao i likvidaciju pojedinih djelatnosti. Inzistiramo da se budućim poduzećima osiguraju poslovi od HŽ-a u razdoblju 3-5 godina, kako bi se u tom razdoblju osposobili za tržišnu utakmicu. Inzistiramo na prenošenju svih postojećih prava radnika. Zasad smo zadovoljni ozbiljnim i odgovornim pristupom Uprave koja pokazuje da joj nije jedini cilj izbacivanje 1500 radnika iz HŽ-a, nego da želi sačuvati djelatnosti koje se izdvajaju. Ukoliko bi izdvajanje krenulo u smjeru koji bi mogao dovesti do propasti neke od djelatnosti, sukladno zaključku Središnjeg odbora pristupili bismo organiziranju prosvjeda i štrajka.

Uvjeti rada u radionicama

Iako je u nekoliko zadnjih godina bilo značajnih ulaganja u radioničke kapacitete i poboljšanje uvjeta rada radnika na održavanju željezničkih vozila, radi višedesetljetne zapostavljenosti problemi su i dalje veliki. Imamo razrađene prioritete, kao i razumijevanje generalnog direktora g. Marijana Drempetića te člana Uprave HŽ za vuču i željeznička vozila g. Damira Tota koji je i dosad na tom području bio angažiran. Očekujemo da će se ulagateljske aktivnosti u poboljšanje uvjeta rada nastaviti, što je jedan od glavnih prioriteta SHŽ.

Financijsko poslovanje sindikata

Odlukom Narodne banke Hrvatske poslovni subjekt i svi njegovi dijelovi moraju imati žiro račune i podračune u istoj banci. Temeljem Sporazuma o poslovnoj suradnji naš Sindikat ima žiro račun u Raiffeisenbank, na osnovi čega smo za članove ostvarili najpovoljnije nenamjenske kredite na tržištu. Sukladno odluci NBH sada će i naše podružnice poslovati preko podračuna u Raifeisenbank. Vjerujemo da će se time suradnja na kreditiranju članova još više unaprijediti.

Uz aktivnosti koje su u Vijestima obrađene kroz posebne članke, na HŽ-u prisutne su i druge aktualnosti na koje se potrebno kratko osvrnuti.

Novo zapošljavanje u HŽ

Suprotno našem zahtjevu da se smanjenje broja zaposlenih realizira isključivo prirodnim odlivom i kroz poticajne mjere za sporazumni raskid ugovora o radu, Uprava je otkazala ugovore o radu s oko 200 radnika HŽ koji su proglašeni tehnološkim viškom. Istovremeno, na HŽ zapošljavaju se radnici, pri čemu ne mislimo na pripravnike. Ako bi se radilo o slučaju kada se radno mjesto iz postojećih kadrova ne može popuniti ne bismo imali pravo prigovarati, no najčešće se ipak radi o tome da se postojeći željeznički kadrovi, namjerno, ili ne, jednostavno zaobilaze. U situaciji kad se istovremeno željezničari otpuštaju, to je nedopustivo.

Prijevozne povlastice

Bez savjetovanja sa Sindikatom Uprava je donijela Izmjene i dopune Pravilnika o prijevoznim povlasticama kojima su drastično smanjena prava radnika. Pravodobno smo reagirali, tako da su na kraju doslovno prihvaćene sve primjedbe našeg Sindikata te su tako sačuvana prava radnika.

Etički kodeks

Isto tako bez savjetovanja sa Sindikatom Uprava je donijela Etički kodeks. Poduprli smo donošenje Etičkog kodeksa, no smatramo neprimjerenim da se Izjava daje svim radnicima na potpis. Da smo u pravu svjedoči slučaj tajnice u jednoj organizacijskoj jedinici koja nema veze s ugovaranjem prijevoza putnika i stvari. U želji da je se riješi šef je tajnicu optužio da je dala lažnu Izjavu kako ona i članovi njezine uže obitelji nemaju u vlasništvu tvrtku iz djelatnosti HŽ, a da joj brat ima nekoliko kamiona. Iako se u njezinom slučaju ne može govoriti o sukobu interesa, ili nelojalnoj konkurenciji iz razloga što nema doticaja s komercijalnim poslovanjem, sada postaje predmet optužbe radi potpisivanja sporne Izjave. Nadamo se da će Uprava pitanje Etičkog kodeksa ipak riješiti na odgovarajući način.

Povjerenici ZNR

Nakon više godina zakašnjenja donijet je novi Pravilnik o zaštiti na radu HŽ, formirano je 20-tak Odbora ZNR, imenovani su koordinatori povjerenika, u fazi smo imenovanja povjerenika radnika za ZNR. Prilikom donošenja Pravilnika krajnjim naporom spriječili smo unošenje u tekst notornih nezakonitih rješenja. Vjerujemo da će se imenovanjem povjerenika i koordinatora te utemeljenjem odbora problemi HŽ s područja ZNR početi brže rješavati.    

  Ivan Forgač

Povratak na vrh stranice

 

MIROVINSKA REFORMA  

Što je mirovinska reforma?

Mirovinska reforma je promjena načina na koji se financiraju mirovine budućih umirovljenika. Po postojećem mirovinskom sustavu  poslodavac je za svakog zaposlenog izdvajao 19,5% bruto plaće u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a od prikupljenih sredstava su se isplaćivale mirovine sadašnjim umirovljenicima po principu međugeneracijske solidarnost. Novi mirovinski sustav zaživjet će s 1. siječnja 2002. godine. Uz obvezno mirovinsko osiguranje po načelu generacijske solidarnosti, sada će sudionici reforme za vrijeme svog radnog vijeka izdvajati novac ( ili štedjeti i za svoju buduću mirovinu).

Od svake bruto plaće 14,5% će ići u tkzv. prvi stup mirovinske reforme  - koji i dalje funkcionira po načelu međugeneracijske solidarnosti. Ostalih 5% uplaćivat će se  u obvezni mirovinski fond po izboru osiguranika – to se naziva drugim stupom. Osim toga, uvest će se i mogućnost dodatnog mirovinskog osiguranja za svakoga tko želi individualno štedjeti za svoju poštovanu starost – to je tkzv. treći stup.

Gdje i kako se registrirati?

Registracija osiguranika obavljati će se isključivo u poslovnicama Zavoda za platni promet (ZAP -a). Bit će potrebno osobno doći tamo i na šalteru Središnjeg registra osiguranika ( skraćeno Regos ) potpisati prijavu o izboru fonda. Prijava je  vrlo kratka i jednostavna – ime i prezime, JMBG, ime fonda, način i adresa izvješćivanja- tako da bi postupak prijave trebao trajati par minuta po osobi.

Postupak registracije započet će 15. studenoga 2001. do 31. ožujka 2002. godine

( za mlađe od 40 godina ), odnosno do 30. lipnja 2002. godine  za one između 40 i 50 godina.

Sve obveznike drugog stupa, dakle one mlađe od 40 godina – na dan 1. siječnja 2002. godine koji do kraja ožujka ne izaberu fond, Regos će po naputku Hagene rasporediti proporcionalno broju dotad prijavljenih članova u neki od fondova, dok oni između 40 i 50 godina starosti ostaju u starom sustavu ako ne izaberu fond do kraja lipnja 2002. godine.  

Kako promijeniti fond?

Već ste se registrirali u jednom fondu, a predomislili ste se?. Ili ste nezadovoljni fondom u koji Vas je rasporedio Regosov kompjuter? Ništa zato: tijekom 2002. godine moguće je jednom promijeniti fond bez naknade. Inače možete promijeniti fond u svakom trenutku, s tim da – ako ga mijenjate prije isteka pet godina članstva – fondu kojeg napuštate morate platiti naknadu. U prvoj godini članstva naknada za izlazak iznosi 5% sredstava na osobnom računu, dok je u svakoj sljedećoj godini taj postotak upola manji .

 

Hoće li mirovine biti veće? Kako je izračunati?

Da, zato što će se – uz mirovinu ostvarenu u prvom stupu – na visinu mirovine svih sudionika reforme odraziti i ukupna sredstva na osobnom računu, tj uplaćeni doprinosi uvećani za prinos fonda. Ako tome dodamo i mogućnost sudjelovanja u trećem stupu, mnogi od nas će u budućnosti imati osjetno veće mirovine.

Današnja mirovina iznosi 30 – 35% prosječne plaće dok bi prema novoj reformi prosječne buduće mirovine iznosile 60 – 65% prosječne plaće. Svi zaposleni između 40 - 50 godina mogu provjeriti isplati im se početi štedjeti po starom ili novom sustavu.

To se može provjeriti na Web stranici Hagene: www.hagena.hr

U Hageni najavljuju da će od 11.studenoga2001. god. otvoriti besplatni telefon na kojem će svi zainteresirani moći odgovor na pitanje isplati im se ući i u drugi stup mirovinskog osiguranja. Program će se umnožiti i distribuirati preko udruge poslodavaca i sindikata  kako bi bio dostupan svim zainteresiranima.

 

Da li je mogući partnerski odnos sindikata i fonda?

SHŽ je razmotrio mogućnosti vezane za izbor odgovarajućeg mirovinskog fonda na način stvaranja dugoročnijih partnerskih odnosa sindikata i fonda u cilju stjecanja imovinske koristi isključivo za sindikalnu organizaciju. Međutim, članak 64. Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima glasi:

”Mirovinsko društvo ne smije ponuditi nikakve popratne povlastice sindikatu ili kojem drugom kolektivnom subjektu, odnosno povezanoj osobi takvog sindikata ili subjekta u svrhu poticanja ili nagrađivanja spomenutog tijela da nagovara ili zahtjeva od svojih članova da se pridruže određenom fondu.”

Iz tumačenja navedene zakonske odredbe proizlazi da II. stupu mirovinske reforme na zakoniti način nije moguća suradnja između mirovinskog fonda i sindikata, odnosno povezane osobe sindikata.

SHŽ  sukladno prethodnom, svojem članstvu ne predlaže pristupanje određenom fondu već organizira sindikalnu edukaciju članstva o mirovinskoj reformi, bez favoriziranja ili dijeljenja materijala bilo kojeg pojedinog fonda, kako bi radnici mogli sami odlučiti o pristupanju nekom o fondova po vlastitom izboru.

Sindikalna edukacija je preko ovlaštenog agenta iz Nezavisnih hrvatskih sindikata (u koji je SHŽ kao centralu udružen) organizirana do sada u više podružnica: Inženjeri i tehničari Direkcija HŽ i Inženjeri i tehničari Zagreb,  Održavanja vagona Zagreb (dvije lokacije), Čišćenje i njega vagona Zagreb, Inženjeri i tehničari Osijek i Održavanje željezničkih vozila Osijek, Održavanje željezničkih vozila Varaždin i Inženjeri i tehničari Varaždin te Održavanje vagona Moravice.

 

Izbor mirovinskog fonda je vaš izbor!

Obvezni ( za štednju u drugom stupu), a tako i dobrovoljni ( za treći stup) mirovinski fond birate jednako kao što ste već izabrali npr. banku u kojoj imate račun ili pak osiguravajuće društvo kod kojega osiguravate automobil. Valja imati na umu da sve fondove strogo nadzire državna institucija nazvana Hagena.

Približavanjem dana prijave u ZAP agenti pojedinih mirovinskih fondova su sve agresivniji i neprimjereniji u pridobijanju budućih osiguranika, što je rezultiralo sve većim brojem pismenih i usmenih upozorenja osiguranika, Naime, agenti mirovinskih fondova prigodom izravnog kontakta od osiguranika žele prikupiti njihove osobne podatke, uključujući i JMBG, te traže da im se oni potpišu na tkzv. anketne listiće ili predpristupnice, u znak namjere pristupanja određenom mirovinskom fondu. 

Kako bi se spriječilo bezočno manipuliranje budućim osiguranicima Hagena je 05. studenoga 2001. godine. zajedno sa predstavnicima svih fondova uskladila i odobrila jedinstveni sadržaj obrasca što će ga agenti moći koristiti u svojim edukativno-promotivnim aktivnostima.

Hagena isto tako sve osiguranike koji su potpisali ili će potpisati – bilo dopuštene, bilo nedopuštene-formulare mirovinskih fondova, izvještava da je takav potpis neobvezatan i da ne proizvodi pravne učinke. Radi pojačanog nadzora nad agentima Hagena poziva sve koji primjete svako njihovo neodgovarajuće ponašanje da prijave na adresu:  

Hagena, Zagreb, Gajeva 5 ili na tel./fax.: 01 492 38 29, 

odnosno e-mail: info@hagena.

Božidar Lugarić

 Povratak na vrh stranice

 

IZDVAJANJE NEOSNOVNIH DJELATNOSTI IZ  H Ž 

Proces restrukturiranja željezničkih poduzeća traje ili je već završio u gotovo svim evropskim zemljama. Zbog prilagodbe željeznice novim uvjetima koje zahtjeva tržišno gospodarstvo potrebno je napraviti djelotvorniju željeznicu, taj proces traje i na Hrvatskim željeznicama. Projektom restrukturiranja HŽ namjerava  se organizacijsku strukturu uskladiti sa smjernicama evropske unije. U tom smislu osnivanje trgovačkih društava u 100% vlasništvu HŽ želi se manje dijelove HŽ učiniti sposobnijima da brže i učinkovitije reagiraju na zahtjeve tržišta. 

HŽ nije bio tržišno orijentiran, koštao je previše, a državni novac je curio a da se nije uvijek znalo kamo i zašto. Nije bilo jasne poslovne politike ni vizije budućnosti, ali je sasvim sigurno jasno, da kad već toliko košta, željeznica mora biti efikasnija. Bude li se išlo prema zamišljenom programu HŽ bi za godinu, dvije mogao biti dimenzioniran prema potrebama tržišta. 

Najteži dio cijele priče je socijalni program koji predviđa smanjenje broja zaposlenih. Smanjenje broja zaposlenih drži Vlada RH i Uprava HŽ, ali ne i Sindikati, ključnim pitanjem financijskog oporavka i restrukturiranja HŽ. U tom procesu najvažniji cilj Sindikata hrvatskih željezničara je zaštita radničkih prava. Uloga SHŽ u zaštiti radničkih prava kada je u pitanju izdvajanje neosnovnih djelatnosti HŽ značajna je i višestruka, što ćemo argumentirati u nastavku teksta. 

Uprava HŽ je na 21. sjednici održanoj dana 12. lipnja 2001. godine donijela Odluku o osnivanju trgovačkih društava d.o.o. u 100% vlasništvu HŽ. Trgovačka društva osnivaju se od ustrojbenih jedinica, pogona, koji se s tehnološko proizvodnog temelja mogu zaokružiti i definirati kao zasebne tehnološke proizvodne cjeline s jasno određenom djelatnošću i njenom prepoznatljivošću na tržištu.           

Prema navedenoj Odluci Uprave HŽ osnivaju se slijedeća društva d.o.o. u 100% vlasništvu HŽ: 

  1. Trgovačko društvo «Remont i održavanje pruga» d.o.o. Zagreb

  2. Trgovačko društvo «POSIT» d.o.o. Zagreb

  3. Trgovačko društvo «Pružne građevine» d.o.o. Zagreb

  4. Trgovačko društvo «Željezničko zaštitarska agencija i rasadnik» d.o.o. Zagreb

  5. Trgovačko društvo «PZZ Inženjering»d.o.o. Zagreb

  6. Trgovačko društvo «Proizvodnja – regeneracija» d.o.o. Zagreb

  7. Trgovačko društvo «Čišćenje i njega putničkih vagona» d.o.o. Zagreb

 

Svrha izdvajanja  navedenih trgovačkih društava je zapravo provođenje osnova utvrđenih u projektu o restrukturiranju HŽ sa ciljem da HŽ bude očišćen od svih djelatnosti koje nisu njena temeljna djelatnost (željeznički prijevoz putnika i stvari).

Predmetno osnovana trgovačka društva bi kroz određeno vremensko razdoblje od 3-5 godina postojanja, prilagodbe i tržišne prepoznatljivosti išla u proces privatizacije čime bi se ostvario konačni cilj i zadaća iz projekta restrukturiranja HŽ. 

U prelaznom periodu HŽ i izdvojena društva sklopit će Ugovor o dugoročnoj poslovnoj suradnji za poslove neophodne za uredno funkcioniranje sustava HŽ. Zbog procesa stasanja i održavanja trgovačkih društava u prelaznom periodu kao i njegove orijentacije da posluju na tržišnim osnovama kako u odnosima sa HŽ, tako i sa trećima, HŽ zasad neće u temeljni kapital društva unijeti kapitalne nekretnine i stvari već će nekretnine i stvari dati u zakup sa posebnim zakupnim odnosom. 

SHŽ kao većinski sindikat u izdvojenim društvima poduzeo je niz aktivnosti u svezi izdvajanja i privatizacije navedenih društava. U periodu od donošenja programa o restrukturiranju HŽ do danas održali smo brojne sastanke sa Upravom HŽ, direktorima, izvršnim direktorima, šefovima pogona i jedinica te članovima sindikata. Lobirali smo brojne saborske zastupnike. Obraćali smo se ministrima, pomoćnicima ministara kao i Nadzornom odboru HŽ.  Uputili smo brojne zahtjeve i prijedloge nadležnim tijelima HŽ i Vlade u svezi sa izdvajanjem.

 

Rezultati svih tih nastojanja su slijedeći:  

  • Spriječili smo da prođu nepovoljne i štetne odredbe Prijedloga zakona o privatizaciji (Općeg), po kojima je trebalo do 30.6.2001. godine prebaciti sve poslove  udjela društava koja se izdvajaju na fond za privatizaciju i ići na rasprodaju tih društava. Ne treba objašnjavati što bi se desilo sa tim društvima da je ta odredba prošla. Društva bi propala a radnici završili na ulici. Ta situacija u zakonu riješena je tako da će se izdvajanje i privatizacija HŽ provoditi po posebnom zakonu.

  • Tražili smo da se postupak izdvajanja i privatizacija odvija na transparentan korektan i zakonit način . Te zahtjeve Uprava HŽ do sada je uglavnom ispoštivala.

  • Spriječili smo cijepanje Pogona za kontrolu vegetacije i likvidaciju Pogona za zgrade tražeći da im se pruži šansa kao i drugima, u čemu smo i uspjeli, a što je najvažnije ta dva pogona sada imaju velike šanse za razvoj kao trgovačka društva.

  • Nastojimo riješiti problem Područnih odjela koji su do sada obavljali pravne, kadrovske i opće poslove, ekonomsko financijske te poslove nabave za pogone koji se izdvajaju.

  • Ponudili smo Upravi HŽ dva Sporazuma o zaštiti prava radnika u postupku restrukturiranja neosnovnih djelatnosti HŽ. Jedan Sporazum je detaljiziran, a drugi je načelnog karaktera. Iako nismo uspjeli sklopiti Sporazume ali smo sa Upravom HŽ uspjeli usuglasiti stajališta oko; stečenih prava, kontinuiteta radnog staža, prijelaznog razdoblja od 3 – 5 godina, pravo na direktno ugovaranje što po sadašnjem Zakonu o prometu roba i usluga nije moguće, ali u Saborskoj raspravi je novi Zakon po kojem će se to biti moguće, ugovora i sporazuma koje je sklopio SHŽ sa Upravom HŽ. Sva ta usuglašena stajališta o pravima iz ponuđenih Sporazuma ući će u Izjavu o osnivanju d.o.o. kao i u druge dokumente.

Postupak izdvajanja neosnovnih djelatnosti nije gotov, naprotiv još je u početnoj fazi i čeka nas još dug i težak put. Smatram da smo u ovoj početnoj fazi odradili velik i možda najteži dio posla, dovodeći postupak izdvajanja u normalne i prihvatljive okvire.   

Anđelko Bandalo

Povratak na vrh stranice

 

Objavljujemo prijevod izuzetno kvalitetne analize politike Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke prema radnicima: 

The Multinational Monitor

Rujan 2001, volume 22, br. 9.

Autori članka:

Vincet Lloyd i Robert Weissman 

Protiv radnika: 

Kako politike MMF-a i Svjetske banke uništavaju radničku snagu i prava

Nakon desetljeća gospodarske "reforme" po napucima MMF-a i Svjetske banke, Argentina je uronila u očajničku gospodarsku krizu. Gospodarstvo se grčilo tri godine, nezaposlenost je vrtoglavo rasla, a zemlja je u situaciji da više ne može otplaćivati strana dugovanja. Kako bi izbjegla tu situaciju, Argentina je počela pregovore o novoj injekciji stranog novca za otplatu kamata na stare dugove i obveze, te da bi zaustavila odlazak stranih ulagača. Putovanje tom cestom Argentinu je dovelo do čuvara takvih kredita: MMF-a. U kolovozu  je MMF pristao osigurati novih 8 milijardi dolara kredita Argentini sa svrhom premošćivanja. To je bio samo nastavak paketa spasa od skoro 40 milijardi dolara u siječnju  sa zajmom MMF-a od 14 milijardi dolara koji je okosnica tog kredita. Ali slično kao i sa zajmovima koje je Argentina dogovorila sa MMF-om i Svjetskom bankom u posljednjem desetljeću – kao i sa svim sličnim zajmovima MMF-a i Banke – i ovaj novi novac je došao pod uvjetima.

Između njih je i zahtjev da Argentina: promovira "fleksibilnost rada" – uklanjanje zakonske zaštite koja poslodavce sprječava u otpuštanju radnika; reforma "mirovinskog sustava" kako bi se generirala "nova štednja" rezanjem povlastica za umirovljene radnike; smanjenje plaća zaposlenima u administraciji, privatizacija financijskih i energetskih djelatnosti vlade. Ti zahtjevi i neki drugi, razbjesnili su sindikalni pokret u Argentini, koji je u svibnju odgovorio općim štrajkom koji je zaustavio gospodarsku aktivnost zemlje. U kolovozu zbog posljednjeg paketa zajma deseci tisuća radnika izašli su na ulice u znak protesta. To što MMF zahtjeva takve uvjete nije nikakvo iznenađenje. Istraživanje Multinational Monitora pokazuje kako su MMF i Svjetska banka gotovo identične uvjete nametnuli u desecima zemalja.

Na osnovu pregleda stotine dokumenata o zajmovima i projektima MMF-a i Svjetske banke, istraživanje Multinational Monitora daje detaljnu potporu u obliku dokaza kritičarima međunarodnih financijskih institucija koji su duže vrijeme tvrdili kako one  traže od zemalja Trećeg svijeta da prihvate politiku 'po receptu' koja šteti interesima radnika.   

 Multinational Monitor pregledao je dokumente o zajmovima između MMF-a i Svjetske banke u 26 zemalja. Izvještaj je pokazao kako uvjeti za zajmove tih institucija uključuju niz odredbi koje direktno potkopavaju radnička prava, radničku snagu i životni standard desetak milijuna radnika. One uključuju:

  • smanjenje javnog sektora

  • privatizaciju poduzeća u vlasništvu države sa otkazima koji se zahtijevaju prije  privatizacije i često nakon privatizacije

  • promoviranje fleksibilnosti rada – zakonodavne promjene kako bi se uklonile prepreke da vlada i privatni poslodavci imaju mogućnost zapošljavanja i otkazivanja radnika

  • mandatna smanjenja plaća, smanjenje minimalne plaće ili zadržavanje (iste razine), te širenje jaza u plaćama između zaposlenih u državnoj administraciji i menagera

  • reforma mirovinskog sustava, uključujući privatizaciju koja smanjuje naknade za socijalno osiguranje za radnike

MMF i Svjetska banka kažu kako te politike mogu uzrokovati neku kratkoročnu bol, ali su neophodne za stvaranje uvjeta za dugoročni rast i otvaranje novih radnih mjesta. Kritičari odgovaraju kako te mjere uzrokuju nepotrebnu patnju, pogoršavaju siromaštvo i u stvari potkopavaju mogućnosti za gospodarski rast. Politike odražavaju, oni tvrde, nesklonost radu, a sklonost korporacijskim interesima. Također kažu kako se te politike vezane uz rad događaju u kontekstu širih paketa MMF-a i Svjetske banke za strukturalnu prilagodbu, koji naglašavaju liberalizaciju trgovine, usmjeravanje gospodarstva prema izvozu i recesijske rezove u vladinoj potrošnji – makroekonomske politike koje dodatno rade na napredovanju korporacijskih interesa na uštrb rada.

Nevjerojatno smanjenje zaposlenih u vladi

Možda je najkonzistentnija tema u zajmovima MMF-a i Svjetske banke za strukturalnu prilagodbu smanjenje veličine administracije. Tipično, to znači da vlada treba određene djelatnosti izdvojiti u privatni sektor (privatiziranjem djelatnosti), te da treba smanjiti potrošnju i broj zaposlenih u onim područjima odgovornosti koje zadrži. Potpora MMF-a i Svjetske banke smanjenju administracije unaprijed je predodređena, prvo na pretpostavci da privatni sektor općenito radi učinkovitije od vlade. Na takav način, dužnosti administracije će biti smanjene na uski krug aktivnosti koje privatni sektor ne može ili ne radi bolje, te na nekoliko odgovornosti koje u biti pripadaju javnom sektoru.

U svom izvještaju iz lipnja "Strategija za razvitak privatnog sektora" Svjetska banka tvrdi kako privatni sektor bolje radi posao dostavljanja pomoći vrlo siromašnima nego javni sektor, te da siromašni više vole usluge privatnog sektora nego vladinog. Drugi razlog za smanjivanje administracije je prioritetna briga MMF-a i Svjetske banke za eliminiranjem vladinog deficita. Institucije traže rezanje javne potrošnje kao način za zatvaranje i eventualno eliminiranje manjka između prihoda i rashoda, iako osnovna Keynesova ekonomija predlaže zemljama u razvoju sa slabim rastom upravljanje deficitom kako bi se potakla ekonomska ekspanzija. U većini zemalja, bogatih ili siromašnih, vlada je najveći poslodavac. 

U siromašnim zemljama, sa slabo razvijenim privatnim sektorom, vlada je često dominantna snaga u nacionalnom gospodarstvu. Nagli i masovni rezovi u javnoj potrošnji mogu desetine ili stotine tisuća ljudi ostaviti bez posla i doprinijeti bujanju nezaposlenosti i nastavno smanjenju pregovaračke moći svih radnika. U Nikaragvi, na primjer, Chamorrova je administracija, koja je došla nakon revolucionarne sandinističke vlade, radila sa MMF-om na smanjenju javnog sektora. U prve tri godine novog režima, broj vladinih zaposlenika se strmoglavio sa 290.000 na 107.000 (a rezultat je gubitak posla za više od 9% nikaragvanske radne snage). U 1999. godini, vlada je ukinula više od 18 000 dodatnih poslova. Zatvaranje ili smanjenje državnih banaka  "proizvelo je smanjenje sa 9.100 zaposlenih u 1990. god. na 3.500 u 1993. godini" i bila je prva u seriji reformi financijskog sektora, a koje su rezultirale manjim brojem zaposlenih na platnoj listi vlade, a većim stranim vlasništvom nad nikaragvanskim poduzećima, prema  navodima izvještaja Nikaragve MMF-u. 

Dramatično smanjenje vladine administracije za dvije trećine djelomično je uzrokovano zajedničkim vladinim pokušajem "micanja sandinista sa radnih mjesta u administraciji", kako kaže Marie Clarke iz Quixote Centra, ali je također bilo dirigirano i uvjetovano od strane MMF-a i Svjetske banke kroz seriju sporazuma o zajmovima u 1990-tim i u sadašnjem desetljeću. Kredit Svjetske banke za gospodarski oporavak iz 1991. godine bio je namijenjen kao pomoć "smanjenju i restrukturiranju javnog sektora". Stalno smanjivanje broja zaposlenih u administraciji je stalan kriterij koji je uključen u zajmove MMF-a i Svjetske banke, sa specifičnim smanjivanjima koji su određeni kao dokaz pridržavanja Nikaragve uvjetima strukturalne prilagodbe. Nikaragva trenutačno prolazi "drugu generaciju" programa strukturalne reforme koja uključuje drugi krug vladinih rezanja. Nezaposlenost je trenutačno 14 posto, ali zajedno nezaposlenost i divlja podzaposlenost čine 50%. 

Druge zemlje su bile svjedoci sličnog slabljenja javnog sektora pod tutorstvom MMF-a i Svjetske banke.

  • u Keniji vlada namjerava otpustiti 50 000 radnika od 2000. do 2002. godine

  • u Ugandi je do 1997. godine veličina javnih službi smanjena za pola na 150.000, a vladin je cilj bio 58 100 zaposlenih do lipnja 1997. godine

  • u Yemenu dokument MMF-a iz 1999. godine govori o planovima za reformu javne službe koja bi trebala smanjiti broj zaposlenih za 20%

  • u Zambiji je 20% javnog sektora otpušteno 1998 i 1999. Dokumenti MMF-a o zajmu postavili su cilj – smanjenje zaposlenih u administraciji od 110.000 (u 2000. godini) na 10.000 do 12.000.  

 

Privatizirati, privatizirati, privatizirati

Smanjenje javnih službi koje je uključeno u uvjete MMF-a i Svjetske banke često je povezano sa privatizacijskim planovima: uz instrukcije MMF-a i Svjetske banke vlade pristaju na otpuštanje tisuća radnika kako bi poduzeća pripremili za privatizaciju. Ali sama privatizacija često je povezana sa novim krugovima smanjivanja, ali i sa napadima privatnih poslodavaca na sindikate i zahtjevima za smanjivanjem plaće. Privatizacija je ključni element paketa za strukturalnu prilagodbu. Opća potpora privatizaciji je ideološki članak vjere u MMF i Svjetsku banku. Krug privatizacije koju podupiru ili uvjetuju MMF i Svjetska banka je različit. Institucije su nadgledale kompletne privatizacije u gospodarstvima kojima je prije dominiralo državno vlasništvo – uključujući bivše komunističke zemlje u Središnjoj i Istočnoj Europi, kao i mnoge zemlje u razvoju sa jakim utjecajem države na gospodarstvo, - i također privatizacije usluga koje se većinom održavaju u javnom sektoru u bogatim zemljama, kao što je opskrba vodom i kanalizacija, zdravstvo, ceste, zračne luke i poštanske usluge:

 

  • U Argentini, prema navodima Svjetske banke, "gotovo sve javne usluge i poduzeća u državnom vlasništvu" su privatizirana, uključujući poštanske usluge;

  • U Ekvadoru, vlada izvještava kako su natječaji provedeni ili se provode za privatno upravljanje ili vlasništvo nad gradskom kanalizacijom, vodoopskrbom, morskim lukama i naftnim rafinerijama, između ostalih;

  • U Malawiju , napori za masovnom privatizacijom uključuju "izdvajanje, privatizaciju ili stečaj specifičnih usluga i agencija 4 najveća ministarstva (zdravstvo i stanovništvo, obrazovanje, transport i javni radovi, i poljoprivreda i navodnjavanje), kako se kaže u vladinom prijedlogu prema MMF-u, a "vlada također namjerava povećati sudjelovanje privatnog sektora u cestovnom sektoru";

  • U Nigeriji, javna poduzeća za javnu prodaju uključuju državne auto-ceste, elektrane i naftne rafinerije. U MMF-ovu dokumentu iz 1999. godine, vlada je izjavila kako će istražiti privatizaciju carinskih usluga na glavnim lukama;

  • U Urugvaju su privatizirane luke i ceste.

 

Radnički sindikati nisu u potpunosti protiv privatizacije. Naročito u slučaju Središnje i Istočne Europe, ali također i u mnogim zemljama u razvoju, sindikati su se složili kako privatizacija nekih vladinih djelatnosti može biti prikladna. Ali oni su inzistirali na zaštitnim mjerama kako bi osigurali da privatizacija poveća učinkovitost, a ne privatno pljačkanje javne imovine, te su inzistirali na poštivanju osnovnih radničkih prava i interesa. Ali te zaštitne mjere u najvećem broju nisu stavljene na snagu. "Nažalost, sindikalne prijedloge glede oblika privatizacije, regulatornog okružja i tretmana radnika većinom nisu slušali za vrijeme vala masovne privatizacije u Središnjoj i Istočnoj Europi", kaže Međunarodna konfederacija slobodnih sindikata (ICFTU) u izvještaju koji je objavljen prije jesenskih sastanaka MMF-a i Svjetske banke 2001. godine. MMF i Svjetska banka priznaju neke od svojih grešaka u Središnjoj i Istočnoj Europi, bilježi ICFTU, ali "slične greške mogu se opet ponoviti u Središnjoj i Istočnoj Europi i drugim regijama."  

ICFTU-ov izvještaj naglašava slučaj Pakistana gdje vojna vlada planira, uz pomoć Svjetske banke, veliku privatizaciju. Potpora Banke ovoj inicijativi dolazi "usprkos mogućoj zlouporabi u privatiziranju monopola prirodnih usluga, naročito zbog manjka demokratske kontrole i odbijanja vlasti da pregovaraju sa sindikatima na koje utječe privatizacijski program", kaže ICFTU. Banka "iskreno priznaje postojanje rizika kako bi pakistanska gospodarska reforma i plan o prijenosu vlasništva mogao biti proveden na brzinu i u rukama moćnih interesnih skupina, ali ne daje nikakve prijedloge o tome kako izbjeći takvu mogućnost."  

 

Sloboda otpuštanja

Još jedno osnovno načelo kreditnih programa MMF-a i Banke je promidžba "fleksibilnosti rada" ili "pokretljivosti rada", ideja po kojoj bi poduzeća imala mogućnost zapošljavanja i otpuštanja radnika ili izmjene odredbi i uvjeta rada, uz minimalne regulatorne restrikcije. Teorija koja stoji iza fleksibilnosti rada je sljedeća: ako se radnu snagu tretira kao bilo koju drugu robu uz mogućnost poduzeća da zapošljava i otpušta radnike kao što mogu sa komadom stroja, onda će tržišta biti učinkovita. Učinkovita operativna tržišta će tada potaknuti gospodarski rast.

Kritičari kažu da ova teorija ne stoji. Bivši glavni ekonomist Svjetske banke, Joseph Stiglitz, opisao je ovaj problem Multinational Monitoru: "Kao dio doktrine o liberalizaciji, Washingtonski Konsenzus kaže: "Učinite tržište rada fleksibilnijim". Pretpostavlja se kako će veća fleksibilnost dovesti do smanjenja nezaposlenosti. Popratni učinak o kojem ljudi nisu željeli razgovarati je da će to dovesti do manjih plaća. Ali manje plaće će generirati veća ulaganja i veću potražnju za radnom snagom. Tako da će doći do 2 pogodna učinka: stopa nezaposlenosti će pasti, a povećati će se otvaranje novih radnih mjesta zbog toga što su plaće niže. "Dokazi iz Latinske Amerike ne potvrđuju ove zaključke", rekao je Stiglitz za Multinational Monitor. "Fleksibilnost plaća nije povezana sa manjom nezaposlenosti. Niti je općenito bilo više otvaranja novih radnih mjesta." Gdje je "fleksibilnost tržišta rada osmišljena da ljude makne sa manje produktivnih na viša produktivna radna mjesta", prema Stiglitzu, "previše često je ona ljude sa manje produktivnih radnih mjesta maknula u nezaposlenost, što je još niža produktivnost.

Zaista, neki materijali MMF-a i Svjetske banke fleksibilnost rada tretiraju skoro kao kodeks za masovna otpuštanja. Na primjer, "strukturalni ogledni primjerak" u dogovorima Nikaragve i MMF-a je u tome da zemlja "nastavi primjenu programa pokretljivosti radne snage sa ciljem smanjivanja pozicija javnog sektora. S gledišta radne snage bit problema je u tome što je verzija MMF-a i Svjetske banke o fleksibilizaciji rada istoznačna ukidanju zakonske zaštite za radnike. U Hondurasu je veća fleksibilnost rada uvedena iz razloga što su "kolektivni ugovori u velikim poduzećima često previše rigidni" temeljem dokumenta Svjetske banke. U Ekvadoru je korištenje ugovora na određeno vrijeme gurano u dokumentu MMF-a kao način promoviranja fleksibilnosti rada. U svojoj preporuci novoj meksičkoj vladi Vincenta Foxa, Svjetska banka je jasno rekla koliko je dalekosežno njeno promoviranje fleksibilnosti rada. Banka podržava Meksiko u polaganom brisanju širokog aspekta radničkih prava i zaštite: "trenutačnog sistema isplate otpremnina, kolektivnog pregovaranja i obvezatnih ugovora na razini industrije; obvezatnog članstva u sindikatu; obvezatnog dijeljenja profita; restrikcija kod vremenskih, ugovora na određeno vrijeme i ugovora za pripravnike; zahtjeva za napredovanjem na osnovu staža kod poslodavca; registracije programa za osposobljavanje koje omogućuje poduzeće; odgovornost za radnike podizvođača.

   

Širenje jaza među plaćama

Samo nekoliko stvari jasnije ide na štetu radničkih interesa od smanjenja plaća. Zamrzavanje plaća, rezanje plaća, snižavanje plaće vladinim uredbama se nalaze u kreditnim programima MMF-a i Svjetske banke, kao i "dekompresija plaća" – povećanje odnosa između najbolje i najlošije plaćenog radnika. Te se inicijative obično pojavljuju u javnom sektoru, gdje vlada ima autoritet određivanja nadnica i plaća i gdje je osnovna vodilja smanjivanje javnih troškova. (Drugačija se logika, međutim, primjenjuje na menagere gdje se ide pretpostavkom da su veće plaće potrebne kako bi se privuklo kvalitetno osoblje, te da se omoguće stimulacije za teški posao). Ponekad se zamrzavanja plaća i restrikcije koje su povezane sa MMF-om i Svjetskom bankom primjenjuju i u privatnom sektoru, kao što su slučajevi kada su minimalne plaće zamrznute ili smanjene. 

    Ponekad se ovu sveukupnu politiku naziva "fleksibilnost plaća" i koristi ju se kod reformi tržišta rada.

  • U Argentini je novac spasenja iz kolovoza 2001. godine uvjetovan smanjenjem     plaće za 13% u javnom sektoru.

  • U Bjelorusiji prema dokumentima MMF-a vlada radi na "liberalizaciji" tržišta rada kako bi "povećala fleksibilnost" plaća, naročito u državnim poduzećima.

  • Nigerijska je vlada u dokumentu MMF-a iz 1999 godine izjavila kako su povećanja plaća u 1998. godini" djelomično smanjena".

  • U Turskoj je vlada u dokumentima o kreditu MMF-a iz 1999. godine pristala na ograničavanje javnog sektora i povećanje minimalne plaće na razini stope inflacije. Taj je stav ponovljen i u 2000. i u 2001. godini.

  • Dekompresija plaća je prisutna u dokumentima o kreditima MMF-a i Banke i uvjet je koji je primjenjen u Gani, Keniji, Ugandi i Zambiji, između mnogih drugih. U Mozambiku je, pod vodstvom MMF-a, odnos najveće i najmanje plaće u administraciji  išao od 9.6 : 1 u travnju 1998. godine do 13.2 : 1 u kolovozu iste godine, a vlada je najavila planove "pumpanja" plaća javnih službenika i povećanje odnosa na 17 : 1.

    

Ove institucije (MMF i Svjetska banka) imaju pripremljena opravdanja za protivljenje povećanju plaća.

 

Mirovine: radi duže, plati više, dobij manje

Reforma mirovinskog i socijalnog osiguranja se pojavila kao visoki prioritet MMF-a i Svjetske banke u posljednjim godinama, s time da vodstvo ima Svjetska banka. Svrha ovih prijedloga Svjetske banke i MMF-a u ovom području su niže naknade koje se daju u kasnijim godinama i privatizacija socijalnog osiguranja. U Nikaragvi, na primjer, jedan od kriterija uspješnosti za daljnju potporu MMF-a je prihvaćanje drastične reforme mirovinskog osiguranja, uključujući povišenje dobi za odlazak u mirovinu, povećanje minimalnog vremenskog razdoblja uplaćivanja doprinosa za dobijanje naknade te podizanje razine doprinosa radnika. Izvještaj Svjetske banke o nikaragvanskom sistemu socijalne sigurnosti iz 1999. godine zaključuje: " Parametri sistema moraju biti redefinirani i treba uvesti obvezatni definiran sistem doprinosa koji se zasniva na individualiziranim kapitalnim računima". Banka je preporučila da se ti računi vode u privatnim kompanijama koje će se odrediti kroz "međunarodno konkurentni proces natječaja". Napravljen pod nadzorom Svjetske banke nikaragvanski novi mirovinski sustav će "povećati rate dorinosa, povećati starosnu dob za odlazak u mirovinu, standardizirati uvjete, smanjiti stope zamjene, povećati učinkovitost prikupljanja i postrožiti pravo na naknadu za nesposobnost". Po novom sustavu Nikaragva je zadovoljila provedbene kriterije MMF-a: ukupni iznos doprinosa se udvostručio, obvezatna dužina staža za odlazak u mirovinu je povećana za skoro 10 %, a dobna starost za odlazak u mirovinu je povećana za skoro jedno desetljeće. 

Ponovno se politika koja je nametnuta Nikaragvi forsirala svuda u svijetu:

  • U Boliviji je, pod instrukcijama Svjetske banke, vlada 1996. godine privatizirala svoj mirovinski sustav, mijenjajući definiranu naknadu i državno vođen sustav za sustav individualnih kapitaliziranih računa u kojemu su definirani doprinosi i koji je u privatnom vlasništvu.

  • MMF je u svom dokumentu iz 1998. godine naglasio kako je u Turskoj "očigledno potrebna široka reforma sustava socijalne sigurnosti" te detaljni turski planovi za povećanje minimalne starosne dobi za umirovljenje, proširenje vremenskog razdoblja za uplatu doprinosa kako bi se dobila mirovina i povećanje razine doprinosa. U MMF-ovu izvještaju iz 1999. godine Turska je naznačila kako je njen novi zakon o socijalnom osiguranju postignuo sve te ciljeve, čak nadmašujući prijedloge iz dokumenta iz 1998. godine. Izvještaj iz 2000. godine najavio je plan kojim se namjerava poduzeti novi krug reformi, uključujući privatizaciju socijalnog osiguranja.

ICFTU izvještava kako je Svjetska banka uključena u proces mirovinske reforme, sa pojačanim traženjem privatizacije, u više od 60 zemalja u zadnjih 15 godina. Dean Baker, ko-direktor washingtonskog Centra za ekonomiju i istraživanje politika, kaže kako potpora Banke privatizaciji socijalnog osiguranja nije zasnovana na dokazima o tome što je učinkovito u mirovinskom sustavu. "Jednostranost Svjetske banke u promicanju privatiziranih sustava je čudna", kaže on, "obzirom da dokazi – uključujući podatke iz materijala Svjetske banke – pokazuju kako su dobro vođeni sustavi javnog sektora, kao što je sustav socijalne sigurnosti u SAD-u, daleko učinkovitiji od privatiziranih sustava. Administrativni troškovi privatiziranih sustava, kao što su u Engleskoj i Čileu, više su od 1500 % skuplji od onih u SAD-u." Baker dodaje kako "dodatni administrativni troškovi privatiziranog sustava dolaze direktno od novca koje bi inače primili umirovljenici, te smanjuje njihovu mirovinsku naknadu za gotovo jednu trećinu u usporedbi sa dobro vođenim javnim sustavom socijalnog osiguranja. Administrativni troškovi koji su izvučeni iz radničkih ušteđevina u privatiziranom sustavu naknade su i provizije za financijsku industriju, što objašnjava njen interes za promicanjem privatizacije u SAD-u i drugdje."

 

Uništi radnička prava?

Dosta radničkih zagovornika smatra kako do privatizacije nikada ne bi trebalo doći ili kako uopće nisu potrebna otpuštanja u administraciji, dok bi mnogi drugi u gotovo svim slučajevima bili protiv određenih politika MMF-a i Svjetske banke, kao što su smanjenja ili obvezatna zamrzavanja minimalnih plaća i privatizacija socijalnog osiguranja.

Među najočitijim zaključcima istraživanja Multinational Monitora o dokumentima MMF-a i Svjetske banke je gotovo savršena dosljednost u preporukama tih institucija o pitanjima od ključnog interesa za radnike. Niti jedan od dokumenata koji je pregledao Monitor ne pokazuje potporu MMF-a i Svjetske banke vladinom preuzimanju usluga ili poduzeća u prijašnjem privatnom sektoru; oni u potpunosti nikada ne podupiru povećanje plaća radnicima (osim za top menagment); oni ne predlažu veću pravnu zaštitu za radnike. Iskustvo sa terena u zemljama u cijelom svijetu pokazuje malo brige da se primjena politika, koje će zasigurno naštetiti najmanje jednom značajnom broju radnika u kratkoročnom razdoblju, provodi sa namjerom uklanjanja boli. Radnička zaštita kod privatizacije, na primjer, koju sindikati u cijelom svijetu neprestano zahtijevaju se rijetko provodi. Za bivšeg glavnog ekonomistu Banke, Josepha Stiglitza, kao i za sindikate i radničke zagovornike, stav MMF i Banke imperativ stavlja na zaštitu osnovnih radničkih prava. Ako se umanjuju zakonodavne zaštite i jamstva za radnike i ako će se politike koje guraju MMF i Svjetska banka provesti suprotno od interesa radnika, oni kažu, tada se radnicima u najmanju ruku mora jamčiti pravo na organiziranje i obranu njihovih kolektivnih interesa kroz sindikate, kolektivno pregovaranje i zajedničke akcije.

Međutim Banka je izjavila kako ne može podržati radničku slobodu organiziranja i pravo na kolektivno pregovaranje. Robert Holzmann, direktor socijalnih programa u Svjetskoj banci, rekao je na seminaru 1999. godine kako Banka ne može podržati radničko pravo na slobodu organiziranja zbog "političke dimenzije" i politike Banke za nemiješanjem u nacionalnu politiku. Holzmann je također postavio i drugi "problem" glede slobode organiziranja. "Iako postoje studije u javnosti – i mi se slažemo s njima da sindikalni pokret može imati snažnu i dobru ulogu u gospodarskom razvoju – također postoje studije koje pokazuju da to ovisi. Sloboda, sama po sebi, ne jamči postizanje pozitivnih gospodarskih učinaka." Ubrzo nakon seminara 1999. godine, radničke organizacije su se susrele sa MMF-om i Svjetskom bankom. Temeljem izvještaja ICFTU-a, predsjednik Svjetske banke, James Wolfensohn, ponovno je izrekao Holzmannov stav, kazavši kako iako Banka stvarno poštuje tri od pet osnovnih radničkih prava (zabranu ropstva, zabranu dječjeg rada i zabranu diskriminacije) ona ne može poštivati ostala 2 (slobodu udruživanja i kolektivno pregovaranje) iz razloga što se ona "ne miješa u nacionalnu politiku". ICFTU izvještava kako je "ta izjava primljena sa šokantnom nevjericom".

Vincent Lloyd stažira u Multinational Monitoru. Robert Weismann je urednik časopisa. Ovaj se članak zasniva na istraživanju dokumenata MMF-a i Svjetske banke.

Prijevod i priprema:

Glavna tajnica NHS-a

Marija Hanževački, prof.  

Povratak na vrh stranice

 

Uvjeti rada u Radionicama za održavanje željezničkih vozila i čišćenju i njezi putničkih vagona  

Uvjete rada u Radionicama za Održavanje željezničkih vozila i čišćenju i njezi putničkih vagona možemo ocijeniti nezadovoljavajućim . Svake se godine iz radionica prema DP vuča i održavanje željezničkih vozila dostavljaju potrebe za investicije u uvjete rada , koje bi se trebale uvrstiti u Plan poslovanja HŽ.  

Na osnovu potreba napravili smo i predložili prioritete svake sredine , za koje smo tražili da se uvrste u Plan poslovanja i da se odredi dinamika ulaganja u uvjete rada . Sredstva koja su predviđena za poboljšanje uvjeta rada i modernizaciju regionalnih radionica za 2000. godinu ocjenjena su kao nedostatna prema iskazanim potrebama . Na dosadašnjim sastancima SHŽ i Djelatnosti održavanja i čišćenja željezničkih vozila sa predstavnicima Uprave HŽ potenciran je problem uvjeta rada, traži se da se saniraju problemi na terenu, da nam se dostave Planovi ulaganja iz kojih bi trebalo biti vidljivo koji su problemi na terenu  koja su sredstva potrebna za poboljšanje uvjeta i kojom se dinamikom ti problemi trebaju rješavati. Umjesto plana dobili smo informaciju u pisanom obliku o aktivnostima koje su poduzete tijekom 1999. i 2000. godine, te šta bi trebalo biti završeno u 2001, godini.

Sa takvim načinom ne možemo biti zadovoljni jer se dio predloženih prioriteta nije ni ušao u realizaciju niti je vidljivo kada se to očekuje. Najveći problemi su krovišta radionica, uz, to odvodnja ispušnih plinova u dizel depoima nije riješena na zadovoljavajući način, grijanje u svim radionicama ne funkcionira pa smatramo da ovoj problematici treba ozbiljnije pristupiti.

U sklopu mjera štednje HŽ svako ulaganje bilo je vezano uz sigurnost željezničkog prometa, pa se problemi uvjeta rada ne rješavaju onom dinamikom kojom bi trebali.

Problemi u čišćenju i njezi putničkih vagona vezano za uvjete rada su vrlo veliki, što je posljedica dugogodišnjeg neulaganja i nebrige za ovu Jedinicu. Na vise sastanaka sa Upravom HŽ upozoravalo se na stanje uvjeta rada u čišćenju, kako uvjeta na terenu tako i stanja objekta gdje je potrebno hitno uložiti sredstva da se spriječi daljnje propadanje.

SHŽ i djelatnost Održavanja i čišćenja željezničkih vozila nastaviti će aktivnosti vezane za poboljšanje uvjeta rada, te tražiti od Uprave HŽ da se više sredstava odvoji za ovu namjenu koja je zadnjih godina bila zapostavljena na HŽ. 

                                                                                                                 Ilija Bulić 

Povratak na vrh stranice

 

Nakon što smo u veljači 1998. sklopili 1. dio Kolektivnog ugovora-Radno pravni odnosi konačno su  

Započeli pregovori i o Tarifnom dijelu Kolektivnog ugovora

Zašto pregovaranje tek sada?

U Sindikatu hrvatskih željezničara od početka smo svjesni potrebe sklapanja cjelokupnog Kolektivnog ugovora za HŽ, čime bismo doveli u red poremećene odnose plaća i primanja radnih mjesta, proširili i podigli razinu prava radnika te onemogućili poslodavca da jednostrano određuje plaće i primanja radnika i tako smanjuje dostignuta prava.  

U tom cilju unazad 2 godine sazvali smo desetak sastanaka svih sindikata HŽ, pokušavajući postići dogovor najprije o zajedničkom Pregovaračkom odboru, nakon čega bi bila moguća izrada KU, a zatim i početak pregovora te sklapanje cjelokupnog KU s Upravom HŽ. Na kraju bili smo prisiljeni iskoristiti zakonsku mogućnost te zatražiti da broj članova i sastav pregovaračkog odbora Sindikata HŽ odredi predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća. Prema odluci predsjednika GSV-a Pregovarački odbor sindikata HŽ ima 14 članova od čega naš Sindikat razmjerno broju članova daje 2 predstavnika.

U kojim okolnostima se pregovora?

Od sklapanja 1. dijela KU-Radno pravni odnosi poslodavac je izmjenama Pravilnika o radu (za što mu ne treba suglasnost sindikata) već ukinuo mnoga prava, kao što je stimulacija, dodatak radniku koji uz svoje poslove obavlja i poslove privremeno nenazočnog radnika, naknada troškova međugradskog prijevoza, plaća s osnova solidarnosti (kasnije samo djelomično vraćeno) itd. Da su ta prava bila utvrđena Kolektivnim ugovorom poslodavac ih jednostrano ne bi mogao ukidati.  

U lipnju 2001. ministar financija donio je novi Pravilnik o porezu na dohodak kojim se prava na neoporezivu isplatu dnevnica za službeno putovanje u zemlji i terenski dodatak reduciraju tako što se dnevnica, ili terenski dodatak mogu isplatiti ako se službeno putovanje, ili rad na terenu obavlja najmanje 30 km od mjesta rada (sjedišta poslodavca, ili sjedišta organizacijske jedinice) i mjesta prebivališta. Nastojanjima našeg i dijela drugih sindikata Uprava zadržava veći dio postojećih prava «kao vatrogasnu mjeru» dok se ne sklopi KU, ili ako pregovaranje ne uspije, dok Uprava ne donese novi Pravilnik o radu.  

Takav slijed prisiljava i sindikate koji su radi parcijalnih interesa sklapanje KU ranije opstruirali da, zajedno sa ostalima, pristupe izradi Kolektivnog ugovora-Tarifni dio. Sada je svima jasno, ukoliko u sljedećih nekoliko mjeseci ne dođe do sklapanja cjelokupnog KU, da će poslodavac donošenjem novog Pravilnika o radu nastaviti smanjivati prava.  

Što je od strane Sindikata do sada učinjeno?

Tijekom rujna Pregovarački odbor Sindikata HŽ izrađuje prijedlog 2. dijela Kolektivnog ugovora-Tarifni dio te 5. listopada predaje Prijedlog Pregovaračkom odboru Uprave HŽ.

Prijedlogom Tarifnog dijela Kolektivnog ugovora, uz zadržavanje svih postojećih prava, zatražili smo sljedeće:

  • smanjenje broja platnih razreda s 30 na 25, uz povećanje cijene sata rada radnih mjesta,

  • mogućnost da se za specifične složenosti poslova, uvjete i intenzitet rada aneksima KU ugovara dodatno povećanje plaće,

  • uvođenje stimulacije za natprosječne rezultate rada u visini 20 % plaće,

  • dodatke na plaću za rad u otežanim uvjetima rada u visini 15 %,

  • plaćanje vremena provedenog u štrajku ako je organiziran u skladu sa Zakonom i KU u 100 % iznosu,

  • povećanje svih oblika dnevnice za službeno putovanje u zemlji sa 130, na 170 Kn, što predstavlja maksimalni neoporezivi iznos,

  • plaćanje naknade za međugradski prijevoz na posao i s posla u visini stvarnih troškova.

 

Što mi u Sindikatu hrvatskih željezničara očekujemo u nastavku pregovora?

Želja nam je sačuvati i unaprijediti prava koja proizlaze iz rada. Smatramo da se ovim Kolektivnim ugovorom mora ispraviti najveći dio nepravdi kojima postojeći sustav raspodjele obiluje, kao što je sramotna potplaćenost sviju koji uz plaću ne ostvaruju značajniji iznos oporezivih, ili neoporezivih dodataka. Smatramo da postojeći sustav plaća i primanja radnih mjesta, koji je rezultat višegodišnjeg niza trulih kompromisa i vatrogasnih rješenja ne može izdržati niti najpovršniju analizu. Osim što je duboko nepravičan, on nije stimulativan kako za radioničke radnike, tako niti za visokostručni, kreativni kadar kojemu je zadaća osigurati razvoj i perspektivu te uvesti HŽ u treći milenij.  

Nakon sklapanja Tarifnog dijela Kolektivnog ugovora niti jedno radno mjesto ne bi smjelo ostvarivati manja ukupna primanja, dok bi oni koji su dosad biti potplaćeni morali dobiti znatno više. Budući da je od strane Uprave najavljeno da bi se na razini godine, u svrhu uvođenja pravičnog i stimulativnog vrednovanja rada moglo osigurati dodatnih 110 mln Kn, sindikati ne smiju propustiti priliku sklapanja KU.  

U obrani zajedničkih prava, kao što je otpremnina kod otkaza ugovora o radu, naknada za vrijeme bolesti itd. svi sindikati moraju postići koncenzus i biti spremni izboriti se ako će trebati i štrajkom.  

Ivan Forgač  

predsjednik SHŽ

Povratak na vrh stranice

 

Raiffeisenbank  je banka našeg povjerenja! 

Sindikat hrvatskih željezničara je samostalna, dobrovoljna i interesna udruga radnika zaposlenih na Hrvatskim željeznicama, djeluje na području Republike Hrvatske, gdje postoje organizacijski dijelovi poslovnih područja HŽ. Teritorijalni ustroj SHŽ baziran je na principu podružnica i djelatnosti, čija ovlaštenja u pravnom prometu određena su Statutom Sindikata hrvatskih željezničara. 

U proteklom periodu Sindikatu hrvatskih željezničara i dijelovima organizacijskih jedinica stizale su obavijesti Zavoda za platni promet o primjeni Izmjena i dopuna Uputa o uvjetima i načinu otvaranja računa, donesenih na temelju Odluke HNB, gdje računi organizacijskih dijelova sudionika vode se isključivo na depozitu banke / štedionice u čijem je depozitu račun za redovito poslovanje sudionika.

Sindikat Hrvatskih željezničara Odlukom Središnjeg odbora, temeljem UGOVORA o poslovnoj suradnji Raiffeisenbank Austrija d.d. Zagreb, Petrinjska 59 i Sindikata hrvatskih željezničara Zagreb, UGOVORA o novčanom depozitu po viđenju sklopljen između Reiffeisenbank Austria d.d. i  Sindikata hrvatskih željezničara, UGOVORA o obavljanju platnog prometa u zemlji sklopljen između Zavoda za platni promet, podružnica Zagreb i Sindikata hrvatskih željezničara, te na sjednici Predsjedništva SHŽ donio je Odluku da matični depozitni račun Sindikata je račun koji je otvoren kod  Raiffeisenbank Austria d.d. 

Temeljem navedenih Oluka SHŽ i UGOVORA o novčanom depozitu po viđenju i UGOVORA o obavljanju platnog prometa u zemlji Sindikata hrvatskih željezničara, potrebno je da organizacijski  dijelovi Sindikata hrvatskih željezničara (Djelatnosti i Podružnice) u svojim mjestima izvrše otvaranje novih računa.

 

Zašto je Raiffeisenbank, banka našeg povjerenja?  

RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. ZAGREB – RBA, je prva inozemna banka u Hrvatskoj. Osnovana je od grupacije Raiffeisen, najveće privatne bankarske grupe u Austriji ustanovljene 1886. godine poznate po uspješnom poslovanju s i u zemljama istočne Evrope.

Zato što Raiffeisenbank je jedina i najpovoljnija banka, od banaka kod kojih smo tražili suradnju, a članovima  Sindikata hrvatskih željezničara omogućila je korištenje svojih usluga: NENAMJENSKIH KREDITA, te usluga po osnovi STAMBENE ŠTEDIONICE.   

Josip Kukavčić

Povratak na vrh stranice